Krštenje
- Detalji
- Kategorija: Crkva - Uzvišeniji Poziv
Tematski redak: “Ne znate, što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krštenjem, koje ja primam?" (Marko 10:38)
1) Biblijsko krštenje je za svakoga tko razumije dobru vijest o Kristovoj otkupnini i njegovom Kraljevstvu, pokajao se od ispraznih samo-opravdavajućih napora i okrenuo s k Bogu za opravdanje kroz vjeru u Njegovog Krista, i želi predati svoj život da dokaže tu vjeru. Međutim što je bilo popularno razumijevanje o krštenju (Grčki: uranjanju) u glavnim crkvama?
Od 2 stoljeća, krštenje u vodi (Grčki: uranjanje) bilo je korišteno kao obred očišćenja prošlih grijeha i uspostavljanja odnosa s Bogom. Čak su i djeca bila krštavana sa škropljenjem vodom…da izbjegnu pakao!
Ivanovo Krštenje
2) Što je točno predstavljalo krštenje koje je omogućio čovjek koji ga je u prvom redu i započeo?
- Starozavjetne Židovske ceremonije sastojale su se od pranja i škropljenja nečistih osoba, međutim nije bilo krštenja sve dok se Ivan Krstitelj nije bio pojavio u pustoši, “propovijedajući krštenje pokajanja za otpuštenje grijeha” (Marko 1:4). Pavao kaže, “Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.” (Djela 19:3-4).
- Ivanovo kršenje u vodi trebalo je pripremiti Židove za Mesiju koji je zahtijevao njihovo pokajanje. Pokajanje (promjena uma) očekivala je od njih da odustanu od svoje vjere u žrtvene obrede za oproštenje njihovih grijeha i da stave svoju vjeru u žrtvu Mesije.
Sama voda ne čisti, ali simbolizirala je nečije pokajanje i okretanje Mesiji za spasenje.
Kristovo Kršenje – Krštenje Crkve
3) Sam Isus je bio zatražio da ga se krsti. On “nije poznavao grijeha.” Zašto je onda tražio da ga se krsti?
Ivan je bio postavio isto pitanje. Isus je odgovorio, “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” (Mat. 3:15). Da ispuni volju svog Oca, Isus se je bio odrekao svojih zemaljskih interesa, ambicija i želja.
Taj čin krštenja je bio simboličan budući on objavljuje u vrijeme Posljednje Večere, “To je jedno krštenje koje ja imam primiti, a kako me to tišti sve dok ne bude ostvareno!” (Luka 12:50 Dretar). Jasno je da je njegovo krštenje bilo krštenje u smrt. Njegovo je krštenje bilo dovršeno kad je umirao govoreći, “Dovršeno je!”
Umrijeti i biti Ponovno Začet
4) Ako je Kristovo kršenje bilo krštenje u smrt, što je s onim njegove crkve? Zašto nas Petar poziva (Djela 2:38) da budemo kršteni u Krista? Što znači biti uronjen u Isusa Krista?
- Pavao podsjeća Rimljane, “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.” (Rim. 6:3-5).
Da, krštenje uključuje našu smrt! “Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!” (Kol. 3:3). Mi smo umrli svemu našem zemaljskom životu, kao i Isus.
- Mi umiremo Adamu naime odustajemo od naših zemaljskih ciljeva i ambicija, čak zakonitih želja, i uskrsavamo s Kristom (ponovno smo začeti!) posvećujući naš život vršenju djela vjere, da trpimo zbog evanđelja.
Da, Kristovo krštenje znači umrijeti i biti ponovno začet u novi život. I to je neophodno.
Isus je odgovorio, “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!” (Ivan 3:3).
5) Zašto bi smo trebali biti spremni odustati od svih prava na naše zemaljske živote?
Kada su Jakov i Ivan pitali da sjednu pored njega na Kraljevskim prijestoljima, Isus ih je upitao –
“Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krštenjem, koje ja primam?"
Oni mu odgovoriše: "Možemo". Isus im reče: "Čašu, koju ja pijem, vi ćete piti, i krštenje, koje ja primam, i vi ćete primiti” (Marko 10:38-39). Da, ako želimo sjesti na prijestolje s Kristom u njegovom Kraljevstvu, tada trebamo ponuditi naše sadašnje živote poput Krista zbog njegovog evanđelja. Pavao nam kaže –
“Ako trpimo, s njime ćemo vladati” (2. Tim. 2:12) “Ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.” (Rim. 8:17)
Isusova otkupnina za Adama dovest će sve od Adama natrag u život (Rim. 5:12,18; 1. Tim. 2:6; 1. Ivan. 2:2; 1. Kor. 15:22). Kod njegovog povratka, svi će mrtvi ustati, njegova vjerna Crkva dobit će nebeski vječni život a nevjernici se bude na krisis [krivo prevedeno kao osuda, ali u stvarnosti znači suđenje] na zemlji. (Ivan 5:28-29) Budući će Sotona biti svezan, čovječanstvo će dobiti poštenu priliku da se uči pravednosti (Djela 3:21; Iza. 26:9; Mih. 4:1-3) pod vladavinom Isusa i njegove proslavljene Crkve (Otkr. 20:3-4). To su prijestolja koja su Jakov i Ivan željeli. Jednako je i s nama.
6) Da li je krštenje crkve bilo nagovješteno u Starozavjetna vremena?
Pavao objašnjava Korinćanima: “oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.” (1. Kor. 10:1-4) Da, Izrael (prikazujući Crkvu) napustio je Egipat (simbolizira svijet) da slijedi Mojsija. Kada su bili stavljeni na veliku kušnju kod Crvenog Mora, Bog ih je spasio kroz Mojsija, oni su svi bili predodžbeno kršteni u Mojsija (prikazuje Krista) u more i u oblak.
7) “Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?” (1. Kor. 15:29) Što to znači?
U srednjem je vijeku taj redak bio pogrešno shvaćen, i neke su grupe bile počele krštavati mrtve. Ali Pavao ovdje zapravo govori o uskrsnuću mrtvih. On objašnjava da svi oni koji su bili kršteni, su bili kršteni zbog nevjernika (smatrani mrtvima sada – Luka 9:60) koji će uskrsnuti da čuju dobre vijesti o vječnom životu od vladajuće Crkve u Kraljevstvu.
8) Da li je simbolično krštenje (uranjanje) neophodno? I mogu li djeca biti sudionici toga?
Isus je rekao, “Pođite, stoga, i poučavajte sve narode krsteći” (Mat. 28:19). Biblija izvještava da su to učenici ispunili – Kada su povjerovali Filipu, koji je propovijedao o Božjem kraljevstvu krstiše se(Samarićani). (Djela 8:12) Filip i Eunuh siđoše u vodu, i on ga krsti. (Djela 8:35-38). “Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi.” I zapovijedi im da se krste u Gospodinovo ime. (Djela 10:44-48). Mi također čitamo o krštenju Korinćana (Djela 18:8), o Lidiji iz Tijatire (Djela 16:14-15), o zatvorskom tamničaru u Filipima (Djela 16:33), i o Stefaninom domu (1. Kor. 1:16).
- Prema tome da, mi vidimo da je krštenje (uranjanje) bilo veoma neophodan čin prema Apostolima.
- I u svim tim slučajevima, mi vidimo zrele odrasle kako se krste nakon stjecanja spoznaje o Kristu i njegovom Kraljevstvu.Nigdje ne vidimo da su bila krštena dojenčad. Biblijsko krštenje je samo za odrasle!
9) Ako si bio poškropljen/uronjen prije nego si došao do spoznaje izvorne dobre vijesti iz Biblije, postoji li potreba da se bude ponovno (uronjen) kršten?
- Premda je to simbol, on je važan. Čuvši pravo evanđelje o Kristovom kraljevstvu, osoba predaje svoj život Kristu i pokazuje to predanje činom uranjanja, ne samo Bogu, nego također i suvjernicima. I oni mu/njoj izražavaju dobrodošlicu u utrku.
- Škropljenja/uranjanja izvršavana od strane crkava tzv. Kršćanstva mora da su uglavnom bila učinjena bez spoznaje o temeljnom biblijskom slavnom evanđelju Kristovog Kraljevstva i Uistinu Uzvišenijem Pozivu Crkve. Stoga oni se nisu držali biblijskog standarda.
- Čak je i onima koji su se bili krstili Ivanovim krštenjem bilo rečeno da se ponovno krste i ime Krista! Pavao je upitao, “"Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa. Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa” (Djela 19:3-5). Da, krštenje kojim su se krstili nije bilo ono umiranja tijelu i podizanja u Kristu. Stoga im je Pavao rekao da ga opet naprave ispravno.
- Ono što je još važnije, kada osoba napravi to pravo krštenje, Bog ju usvaja u Svoju Obitelj kao Svoje Dijete, i pomazuje ju sa svojim Svetim Duhom (Djela 2:38)! To se također dogodilo kad se Isus bio krstio – nebesa su se otvorila i Sveti Duh je sišao na njega u tjelesnom obliku kao golub. I glas je došao s neba: “Ti si moj ljubljeni Sin; u tebi mi je zadovoljstvo.” (Luka 3:21-22).
