Veliki Otpad
- Detalji
- Kategorija: Masovna Obmana
Tematski redak: “Ući će među vas vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada. I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom.” (Djela 20:29-30 Šarić)
1) Što je bilo Biblijsko predviđanje o budućnosti Kršćanstva nakon odlaska Apostola?
“Ja znam, da će poslije odlaska mojega ući među vas vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada. I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom.” (Djela 20:29-30 Šarić)
Da, Apostol je bio nedvosmislen i smrtno siguran u vezi toga što će se dogoditi nakon njegovog odlaska. On je predskazao iskrivljavanje Biblijske istine, i predvidio je obmanu mnogih vjernika.
2) Kako se to predviđanje ispunilo?
Svi su Apostoli umrli do kraja 1. stoljeća. Tada su sa usponom Rimokatoličkog carstva u Kršćanstvo bile uvedene mnoge nebiblijske nauke. Neke od njih su bile:
Vjerovanje u Besmrtnu Dušu
Biblija kaže da su mrtvi zaista mrtvi. Oni spavaju (1. Kralj. 2:10; Djela 7:60; 1. Sol. 4:14 itd.), čekajući obećano uskrsnuće. Ona govori da u grobu nema niti svjesnosti, niti boli niti bilo kojeg osjećaja (Ps. 146:4; Prop. 9:5,10). Ali kako su se pogani bili počeli obraćati na Kršćanstvo, vjerovanja u besmrtnu dušu bila su postepeno uvedena.
Teorija o Vječnom Svjesnom Mučenju u Paklu
Biblijska kazna za grijeh je jasna – “duša koja griješi umrijet će.” (Ezek. 18:20) Bog je osudio Adama na smrt zbog njegovog grijeha neposlušnosti. Niti je tamo bilo spominjanja da Adam ima besmrtnu dušu, niti bilo kakve prijetnje o vječnom gorenju. Mi svi umiremo zbog grijeha i smrti koje smo naslijedili od Adama (Rim. 5:12). Da, smrt je naša kazna. Ali Zaratustrine teorije o paklu pomiješale su se sa Kršćanstvom jer se užasna prijetnja od vječnog mučenja pokazala djelotvornom u održavanju lojalnosti stada.
Promidžba Trinitarijanskog Boga
Čak i teški Trinitarijanci otvoreno priznaju da niti Starozavjetni proroci niti Novozavjetni Apostoli nisu vjerovali ni u kakvog Trinitarijanskog Boga. Oni tvrde da je to otkrivenje kasnijeg vremena. Katolički izučavatelj John L. McKenzie S. J. piše u knjizi koja je službeno priznata od Katoličke crkve – “trojstvo Boga je definirano od Crkve kao vjerovanje da su u Bogu tri osobe koje postoje u jednoj prirodi. Do tog se vjerovanja kao tako definiranog došlo u 4 i 5 stoljeću A.D. i stoga nije izričito i formalno biblijsko vjerovanje.” - Dictionary of the Bible, Strana 899.
Poznati povjesničar Edward Gibbon (Preface to History of Christianity) utvrđuje – “Ako je Kršćanstvo osvojilo poganstvo, onda je jednako istina da je Poganstvo iskvarilo Kršćanstvo. Čisti Deizam prvih Kršćana…bio je promijenjen, od Rimske Crkve, u nerazumljivu dogmu trojstva. Mnoge od poganskih dogmi, koje su izmislili Egipćani i koje je idealizirao Platon, bile su zadržane kao dostojne vjerovanja.”
Krivi Engleski Prijevodi Biblije
Kada je Biblija bila prevađana na Engleski (na primjer, popularna verzija Kralja Jakova iz 1611 A.D.), na djelu su bili pristrani prevoditelji zato što su bili pod utjecajem stoljećima raširenog iskrivljavanja biblijskih istina. Oni su krivo preveli različite riječi sa Pakao, ne samo riječi koje su značile grob (Šeol/Had), nego čak i vlastitu imenicu Gehena – ime mjesta u Jeruzalemu! I ono si zloupotrijebili Grčki formalni rod kao prirodni rod, primjenjujući ga na Sveti Duh (silu Božju), i nekako su pokušali da preokrenu utjecaj/moć u osobu uz pomoć ideje o trojstvu u 4 stoljeću.
Otmica Božjeg Kraljevstva
Biblija predviđa da će Božje Kraljevstvo u kojemu će Krist i njegovi prokušani sljedbenici vladati nad cijelim čovječanstvom koje će biti uskrsnuto sa Isusovom otkupninom za Adama, doći na zemlju. Međutim dva stoljeća nakon Krista, “snovi o slavnom Kristovom Kraljevstvu počeli su remetiti organizaciju koju su crkve smatrale prikladnom za uvesti. Augustin je bio prvi koji je naučavao da je Katolička Crkva bila Kristovo Kraljevstvo” (Encyclopedia Britannica). Tijekom 413-426 A.D., Augustin je izložio teoriju da Katolička Crkva integrirana sa Carskim Rimom bude bila Božje Kraljevstvo na zemlji. To je učinilo Rimske Careve veoma sretnima.
