Trojstvo ulazi u Kršćanstvo - Povijest

• Ispis

Detalji

Kategorija: Da li mi znamo što obožavamo?

 Tematski redak
Uvući će se među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado. I od vas samih ustat će neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom. (Djela 20:29-30)

Mi smo proučavali o Svemogućem Bogu i Isusu Kristu, i ispitali smo pitanja o Podjednakosti i Jednakovječnosti. Učili smo i o Svetom Duhu. I utvrdili smo izravno i neproturječno značenje Ivana 1:1. Također smo istražili zanimljive slučajeve poput Svete Četvorice. Pročitajmo sada povijest o tome kako je i kada ideja o Trojstvu ušla u Kršćanska vjerovanja.

1) Gnostička Poricanja Isusovog Sinovstva i Ivanov odgovor

• Kršćanstvo nije bila nova religija koja je donijela nove Bogove. Isus ga je utemeljio kao produžetak Židovske vjere, obožavajući istog Boga Izraelovog. U stvari, rane Kršćanske Crkve obožavale su jednog Židovskog Boga i vjerovali su u Isusa kao Sina, odvojeno biće.
• Tijekom 1. st. Gnostici su počeli širiti teoriju da je Isus bio samo čovjek neko vrijeme opsjednut s Kristom i da Krist nije umro na križu. To je išlo protiv samo temelja Kršćanske istine. Stoga je Ivan uzvratio sa snažnim upozorenjima u 1. Ivan. 1:2,3; 4:1-3; 2. Ivan. 1:7.
• Ivanovi zapisi, kada su čitani sa pozadinom Gnostičkih teorija, poprimaju svježe značenje. On je snažno ponovio da je sam Isus “ono što smo čuli, ono što smo vidjeli svojim očima, ono što smo promotrili i ruke naše opipale” (1. Ivan. 1:1) bila sama Riječ koja je bila s Ocem od početka, zastupnik u svem Njegovom stvaralačkom djelu. I on je trpio i umro na križu za naše grijehe. Ivan je bio očevidac.

2) Ivanov Odgovor bio je Izopačen od Ljudi koji su postupno Isusa Izjednačili s Bogom

• Nakon što je Ivan umro, gnostičke su grupe postale snažnijima, vršeći pritisak na Kršćane. Da bi se borili s njima, Kršćani su trebali naglasiti nebesko porijeklo Isusa, Sina Božjeg.
• Iz dana u dan, njegov je lik postajao sve većim, pretjeranim navođenjem njegovog položaja preko onog što je bilo definirano u Svetom Pismu.
• Do 3 st., iskrivljena gledišta poput onog od Sabelija bila su predlagana, tvrdeći da je Isus bio izraz Boga, a ne odvojeno moćno biće. To je isprva bilo naširoko odbačeno.

3) Jaz: Izvorni Lojalni Vjernici nasuprot Novim Teoretičarima Jednakosti

• Nove teorije koje su izjednačavale Isusa s Bogom bile su u oštroj suprotnosti tvrdnji ranih Crkvenih otaca da je on bio podređeni Sin.
• Oni koji su se držali izvorne vjere bili su potaknuti na predanu obranu. Izbio je veliki Arijski spor i otvorio se jaz među Kršćanima.

4) Politički Utjecaj i Formiranje Polu-trojstvenog Nicejskog Vjerovanja
Nekako u to vrijeme, u ranom dijelu 4 st., Konstantin je postao Rimskim Carem. Pod njegovom vladavinom, tisuće pogana “obraćale” su se na Kršćanstvo, i on je vidio hitnu potrebu za okončati Kršćanske sukobe tako da se održi mir njegovog carstva.

• Godine 325 A.D., on je sazvao generalno vijeće biskupa, Prvi Nicejski Koncil. Debata je bjesnila oko četiri mjeseca između novih grupa koji su tvrdili da je Isus bio jednak Ocu i Arija čiji su sljedbenici držali da je Krist bio Sin Božji i ne jednak Bogu.
• Neki izvještaji o oštroj raspravi zabilježili su da je Arije čak bio ošamaren u lice. On je tvrdio da je Sin Božji bio Božje Prvo Stvorenje prije svih vjekova, i da je sve drugo bilo stvoreno preko Sina. Tako je, rekao je Arije, jedino Sin bio izravno stvoren i rođen od Boga.
• Konstantin je na kraju pozvao biskupe da glasaju. Nicejsko Polu- Trojstveno Vjerovanje (325 A.D.), kad je na koncu bilo prihvaćeno, ustanovilo je učenje o Kristu kao “Bogu od Boga, Svjetlu od Svjetla, samom Bogu od samog Boga...jedne tvari s Ocem.” Taj jezik nije bio iz Biblije, nego je bio uzet iz religioznih tekstova pogana budući je Konstantin želio učiniti Kršćanstvo više ukusnijim poganskim masama.
• Pod Carskom prijetnjom progonstva, svi osim pet potpisali su Kredo (NICEJSKI KREDO, McClintock & Strong Cyclopedia). Arije i njegovi sljedenici bili su skinuti i protjerani, njihovi su zapisi bili zabranjeni i spaljeni.

5) Most ka Potpuno razvijenom Trinitarijanizmu - Nicejsko-Konstantinopolsko Vjerovanje

• Konstantin je sada imao većinu biskupa pod svojom kontrolom, i od tada se je Crkve počela spajati s Državom. Nakon burnog desetljeća, Jeruzalemski Sinod vratio je Arija u zajednicu, međutim on je umro pod misterioznim okolnostima. Dvojica vladara nakon Konstantina bili su Arijevi simpatizeri, međutim kada je Teodozije I uzišao na prijestolje, on je kroz progonstvo izbrisao Arijance.
• Godine 381 A.D. on je sazvao Drugi Ekumenski Koncil. On je nanovo osudio Arija i proširio Nicejsko Vjerovanje, uzdižući Sveti Duh kao “Gospodina i Davatelja Života.” To Nicejsko-Konstantinopolsko Vjerovanje (381 A.D.) služilo je kao most sa Polu-Trinitarijanizma prema puno razvijenom Trinitarijanizmu.

6) Vrhunac Trinitarijanizma - Atanazijsko Vjerovanje

• U 5 st., bilo je sastavljeno Atanazijsko Vjerovanje, objavljujući da je i Sveti Duh bio Bog, kako bi se zaokružila ideja o Trojstvu.
• Autori tog Kreda imali su problem. Oni su trebali zadovoljiti jedinstvenu vjeru držanu od otaca tisućama godina - “GOSPODIN Bog naš, GOSPODIN je jedini.” Kako su mogli uklopiti svoja tri Boga u drevnog Jednog? Oni su došli na ovu ideju - “ne tri nepojmljiva, niti tri nestvorena; nego jedan nestvoren, i jedan nepojmljiv.” Oni su tako tvrdili da je Jedan Bog u stvari bio Tri Osobe. I oni su sami priznali da je to bilo “nepojmljivo.”

7) Sažetak Povijesti i Činjenica
Da bi smo shvatili koliko se je mnogo promjena dogodilo kroz oko dvije tisuće godina, pregledajmo neke činjenice.

• Riječ Trojstvo se ne nalazi u Svetom Pismu. Niti “Bog Sin” i “Bog Duh.”
• Niti jedan od Ranih Kršćanskih Otaca (Ignacije, Klement, Matej, Barnaba, Polikarp, Justin Mučenik, Papija) nisu pisali o toj ideji na svojih oko 1200 stranica zapisa.
• Svi ugledni rani Kršćanski pisci (Klement Aleksandrijski, Arnobije, Irenej, Origen, Tertulijan, Novacije, Laktancije) bili su vrlo kategorični tvrdeći da je samo Otac Svemogući Bog i da je Isus podložan Ocu.
• Kada se je riječ “Trojstvo” po prvi puta pojavila u Kršćanskoj literaturi ona je značila nešto posvema drugo. Bila je to ideja o postojanju Boga, njegove Riječi, i Mudrosti.
• Najranija formalna izjava Kršćanske vjere nikada ne spominje “Trojstvo” ili bilo koji od tih pojmova. Ono je nazvano “Apostolskim Vjerovanjem” i bilo je često korišteno u 2 i 3 stoljeću.

“Vjerujem u Boga, Oca Svemogućeg, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, njegovog jedinog sina našeg Gospodina: koji je bio začet svetim duhom.”

8) Trinitarijanski Jezik Uzet iz Poganskih Izvora
Osobite mistične fraze u Trinitarijanskim Vjerovanjima - “jedna tvar od Oca, Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, sam Bog od samog Boga” vrlo su strane Svetom Pismu. Otkuda one potječu? Što je njihov izvor?
Odgovor je i zapanjujuć, i zastrašujuć.
Ivan Newton (Porijeklo Trijada i Trojstava) kaže, “Sa prvim uvidom u zasebnu religiju i obožavanje među najdrevnijim rasama, mi ih nalazimo kako grupiraju svoje bogove u trijade.”
On zatim objašnjava Indijsko Trojstvo,
   “Trostruka manifestacija Vrhovnog Bića kao Brahme, Višne, i Šive bila je tako opjevana od Kalidasa (55 Pr. Kr.): “U te tri osobe pokazan je Jedan Bog, Svaki prvi na mjestu, svaki posljednji, niti jedan sam. Od Brahme, Višne, Šive, svaki može biti Prvi, drugi, treći među Blagoslovljenom Trojicom.”
O drevnom Egiptu, Newtom citira Profesora Saycea (Gifford Lectures & Hibbert Lectures):
   “Dug Kršćanske teološke teorije drevnoj Egipatskoj dogmi nigdje nije toliko upečatljiv kao kod učenja o Trojstvu. Mi ponovno susrećemo same pojmove korištene od Kršćanskih teologa u natpisima i papirusima Egipta.”
Newton nastavlja:
   “I mi sada vidimo nekakav smisao u stranim frazama koje su bile zagonetkom tolikim mnogim naraštajima u Nicejskim i Atanazijskim Vjerovanjima, kao što su “Svjetlo od Svjetla, Sam Bog od Samog Boga, Rođen ne Stvoren, Od jedne Tvari S Ocem.” Ti su izrazi svi dovoljno razumljivi ako ih se prevede na jezik Sunčevog Trojstva [oboažavanog u drevnom Egiptu], ali bez tog ključa za njihovo značenje, oni postaju obična glupost ili proturječje...Jednostavnost i simetrija starih sunčevih Trojstava bili su gotovo potpuno izgubljeni u formiranju tih novih Kršćanskih Kreda po starim poganskim modelima...[poganska] trojstva su sva imala prestiž ogromne drevnosti i sveopćeg prihvaćanja, i to se ne može ignorirati. Poganski su obraćenici prema tome rado prihvatili Trinitarijanski kompromis, i Crkva ga je krstila. Sada napokon znamo njegovo porijeklo.”
Da, dijelovi Nicejskih i Atanazijskih Vjerovanja bili su plagirani iz poganskih vjerskih tesktova - riječ za riječ, fraza za frazu!

Pročitajte sljedeće: Zašto je to važno?