U Bibliji su četiri riječi bile prevedene sa pakao – Šeol, Had, Gehena, i Tartar. Prva je Hebrejska riječ (Stari Zavjet) a ostale su Grčke (Novi Zavjet). Da li sve te riječi znače isto? (Na kraju krajeva to je ono što mnogi od Hrvatskih prijevoda Biblije podrazumijevaju). Ili one znače različite stvari? Kada pogledamo u Hebrejske i Grčke riječnike i opis same Biblije u vezi tih riječi, mi nalazimo dublji uvid u njihovo značenje. I također mi nalazimo jasnoću mnogih naizgled proturječnih redaka u Hrvatskim biblijama.

Čak i ako vječno mučenje u paklu nije bibljijsko, ne bi li bilo u redu i dalje koristiti paklenu vatru kao prijetnju zastrašenim ljudima da se podlože Bogu? Ne baš. Razočarani Bog kaže, “Njihov strah od mene naučava se putem ljudskih pravila” (Iza. 29:13). On radije želi rado poslušno srce pokrenuto ljubavlju prema Njemu i dobroti – ne strahom. Ideja o mučenju je odvratna Bogu. Bog je zabranio mučenje u Svom Zakonu. Bi li Bog koji nam zapovijeda da ljubimo svoje neprijatelje, želio da oni gore zauvijek?

Gdje su mrtvi sada? Ima li ikakve nade za njih? Postoji pakao – ŠEOL/HAD na kojeg su SVE duše bile osuđene kad je Adam pao. Taj pakao je GROB. No, ima nade! Bog je obećao OTKUPITI NAS od vlasti groba [ŠEOLA] (Hoš. 13:14). On je poslao Isusa (Ivan 3:16) da umre umjesto Adama. Isus je platio Adamovu OTKUPNINU i time utro put za uskrsnuće svih u Adamu (Rim. 5:12,18). Da,  Isus je OTKUPNINA za SVE (1. Tim. 2:6). Kao što u Adamu SVI umiru, tako će u Kristu SVI oživjeti (1. Kor. 15:22).

Poganske ideje o vatrenom podzemnom svijetu sežu natrag sve do Nimroda u Egiptu. Još prije Krista, u 6 st. Zaratustra je naučavao o Perzijskom Gospodaru Laži koji je živio u tamnim predjelima pod zemljom i zapisivao djela ljudi kao dugove i kredite. Nakon smrti, duše bi išle na sud, i ako bi se utvrdilo da su zle, bile bi osuđene na mučenje. Kako bi lakše pridobili poganske obraćenike, crkva je usvojila te teorije i počela pripisivati Zaratustrina značenja simboličkim recima. Apostol Pavao je prorekao da će se dogoditi takvo iskrivljavanje (otpadništvo) (Djela 20:29-30).

Neki uzimaju Usporedbu o Bogatašu i Lazaru doslovno i propovijedaju mučenje. Ali ako ju uzmemo doslovno, usporedba izgleda podrazumijeva apsurdnosti – Lazar je blagoslovljen ne zbog vjere, nego samo zbog toga što je bio bolestan i siromašan. Stoga hoće li samo siromašni/bolesni biti spašeni? I ako je ovaj pakao stvaran, mora li onda Abrahamovo krilo biti također stvarno mjesto gdje će boraviti milijuni siromašnih? Isus je ispričao ovu priču kao simboličnu pouku Farizejima. Što je zaista bila njegova poruka?

Nije li Isus govorio o mjestu gdje će biti plač i škrgut zubiju? Taj se izraz pojavljuje na sedam mjesta – Mat. 8:12; 13:42,50; 22:13; 24:51; 25:30; Luka 13:28. To je u velikoj mjeri simbolično jer ga Isus koristi jedino u usporedbi ili simboličnoj izjavi svih sedam puta. Njegovo se značenje razlikuje temeljeno na kontekstu. Ali njegov je općeniti smisao na svim mjestima – ograničeno razdoblje kazne/kušnje za grupu ljudi koji su sagriješili u Božjim očima.

Grčka riječ tartar pojavljuje se samo jednom u Bibliji i bila je prevedena kao pakao. “Jer ako Bog anđele koji su sagriješili nije poštedio, nego ih je strmoglavio u pakao i u okove mraka predao da budu čuvani za sud” (2. Pet. 2:4). – Ovdje je cijeli izraz “strmoglavio u pakao” prijevod jedne Grčke riječi tartar. Neki zloupotrebljavaju taj redak da podrže podzemni svijet gdje su pali anđeli i grešnici držani zauvijek. Međutim postoje očiti problemi sa tim gledištem.