Beskorisne Stvari

Jesus calls Tax Collector Matthew to follow him

 Tematski redak: “Sve mi je dopušteno! Ali - sve ne koristi.” (1. Kor. 6:12).

1) Ako crkva nije pozvana boriti se protiv grijeha, zašto nas Apostol savjetuje da izbjegavamo izvjesne stvari?
Pavao piše Korinćanima – “Sve mi je dopušteno! Ali - sve ne koristi.” (1. Kor. 6:12) Kao prvo, kakva otvoreno odvažna izjava! Crkvi je sve dopušteno! Da, mi stojimo opravdani po Kristu, i stoga Bog ne računa grijehe koje mi počinimo u našem tijelu. Prema tome sve nam je dopušteno! Korinćani su bili počeli iskorištavati tu spoznaju. Zato ih je Pavao prekorio –
     “Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini.” (1. Kor. 5:1-2)
On ih zatim počinje ukoravati da izvjesne stvari nisu korisne.

2) “Sve mi je dopušteno, ali nije sve korisno” – Nije korisno za što?
Izvjesne stvari (poput spolnog nemorala) ne bi bile korisne za našu duhovnu utrku objavljivanja evanđelja. Stoga je dobro slijediti Novozavjetne upute u vezi tih stvari. Bilo što što nam odvlači pažnju od evanđeoskog djela treba izbjegavati –
     “A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.” (Gal. 5:19-21)
Ako mi nepokajnički nastavimo u takvim stvarima, mi nećemo naslijediti Kraljevstvo budući ćemo izgubiti naš fokus od trčanja evanđeoske utrke. Ali cilj suzdržavanja od takvih beskorisnih stvari nije samo-opravdanje, budući se to može postići jedino držanjem svih 613 zapovijedi Zakona.
Mi nikada ne bi smo trebali zaboraviti da nas se smatra opravdanima jedino kroz našu vjeru u Krista. Sola fide! Samom Vjerom!

3) Međutim mi smo u palom tijelu, nećemo li s vremenom promašiti u tim stvarima unatoč našim najboljim naporima?
Da, hoćemo. Kad god se to dogodi, trebali bi se pokajati i tražiti oproštenje. Čak je i tom pokvarenom Korintskom preljubniku  bilo oprošteno. Pavao im piše u svom drugom pismu – “Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. Dosta je takvu ona kazna od većine pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. Zato vas molim, iskažite mu ljubav.” (2. Kor. 2:5-8)

4) Da li izbjegavanje takvih beskorisnih stvari sačinjava našu duhovnu utrku?
Pavao objašnjava – “odbacimo svako breme i grijeh, koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo da dobijemo na trki, koja nam je određena, Gledajući na utemeljitelja i usavršitelja vjere Isusa” (Hebr. 12:1-2).

Pavao kaže da je trka stavljena pred nas nakon što odbacimo bremena sa sebe. Stoga njihovo zbacivanje definitivno nije ta utrka. Objavljivanje evanđelja jeste!

5) Pavao nastavlja – “Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.” (Hebr. 12:3-4) Da li je ovo poziv opiranja grijehu to točke prolijevanja krvi? Ima li to čak smisla?

Naša Borba Vjere je evanđeoska borba. Apostol je umro kao mučenik za tu stvar. Grešni svijet će se boriti protiv našeg Evanđelja. Mi se ne smijemo obeshrabriti, nego biti spremni čak i proliti našu krv u toj borbi.

6) Zar Pavao ne govori o samo-svladavanju u 1. Korinćanima 9?
On kaže zašto – “bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.” (1. Kor. 9:22-27).
Pavao kaže da ukroćuje svoje tijelo kao što bi i svatko tko se natječe u utrci trebao imati samo-svladavanje.

7) Kada se evanđeosku utrku biblijski objasni, to je uzbuđenje za one koji konačno vide što je uzvišeni poziv, ali to također izaziva neke protivnike da poviču “Vi kažete da je u redu griješiti!” Što reći na to?

Pročitajte sljedeće: Duh protiv Tijela