Duh protiv Tijela

Jesus in Gethsemane

 Tematski redak: “Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.” (Rim. 8:6)

1) “Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.” (Rim. 8:5-6) Što znači ovaj sukob Tijela protiv Duha?
Mnogi misle da se težnja tijela odnosi na grijeh. Međutim Pavao ovdje ne kaže “grijeh.” On koristi riječ “tijelo.” Jesu li postupci tijela baš samo grijeh? Ne, sve što mi činimo je djelo tijela.
Isus je rekao, “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.” (Mk. 8:35) Da, ljudi koji nastoje živjeti čak i ispravnim životom u ovom svijetu zacijelo će umrijeti.
     “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga= težnja je tijela smrt.”

2) Ako svjetovni(tjelesni) život vodi u smrt, što bi smo mi trebali činiti prema Pavlovom savjetu?
“Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.” (Gal. 5:16-18)
Ponovno riječ koja je ovdje korištena nije grijeh, nego tijelo. Pavao nastavlja, “A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. ” (Gal. 5:19-21)
Pavlova je poanta ovo – Ako mi nastojimo živjeti (čak i ispravnim životom) po tijelu, mi ćemo zasigurno završiti na tim beskorisnim postupcima – beskorisnim za našu evanđeosku utrku.
Umjesto toga trebali bi smo hoditi po Duhu. Kao što smo proučavali ranije, Duh je bio dan da osnaži Crkvu za objavljivanje evanđelja (Djela 1:8; 4:31). Stoga hoditi po Duhu u osnovi znači služiti evanđelju. 
   Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.” (Rim. 8:12-13) Ono što Pavao ovdje kaže upravo odgovara Isusovoj izjavi iz Marka 8:35. .
     “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga= težnja je tijela smrt.”
To je naš savez krštenja – Mi smatramo naše živote mrtvima svijetu, i živima za Kristovo evanđelje.

3) Kako pojedinac dolazi do plodova Duha?
“Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!” (Gal. 5:22-25)
Da, kod našeg krštenja, mi razapinjemo ne samo naš grijeh, nego sve stvari od tijela (sve). Krštenje je umiranje svijetu. Mrtav čovjek nema zemaljskih ambicija! Stoga kada mi usredotočimo naš cijeli život na evanđeosko djelo (ne ga samo vršiti kao hobi), mi u biti hodimo po Duhu pokazujući plodove Duha – Mi ljubimo svijet i ukazujemo im pravu dobrotu, propovijedajući im evanđelje s blagošću, pokazujući strpljenje i samo-svladavanje kada nas progone, i doživljavajući radost u izvršavanju Božjeg djela.

4) Koje su neke od tjelesnih stvari koje bi nam odvući pažnju od našeg duhovnog saveza krštenja?

U nekom smislu mi smo kao vojnici. Da li se vojnici bave sa civilnim poslovima dok traje bitka u kojoj se trebaju boriti? Pavao kaže, “Podnosi s menom napore kao dobar vojnik Krista Isusa! Ni jedan, koji se bori, ne upušta se u poslove ovoga svijeta; inače neće ugoditi vojskovođi[Isusu Kristu].” (2. Tim. 2:2-4)
I Isus Krist od nas traži da se ne brinemo tjeskobno oko naših zemaljskih civilnih potreba, nego da umjesto toga tražimo Božje Kraljevstvo naime da služimo evanđelju o Kraljevstvu – “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: `Što ćemo jesti?` ili: `Što ćemo piti?` ili: `U što ćemo se obući?` Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.” (Mat. 6:31-34)

5) Kako možemo izdržati sve žrtve/kušnje /progonstva zbog Evanđelja?
Trebali bi smo imati Pavlov stav – “Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.” (2. Tim. 4:17-18)
To je ono što je pomoglo Isusu da ustraje – “koji mjesto određene sebi radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestolja Božjega.” (Hebr. 12:2)
Mi vidimo da je tijekom njegove patnje – “Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga? A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.” (Mk. 14:61-62)
On nije samo odgovorio sa “Da,” nego je nastavio govoriti o svojoj budućoj slavi jer su njegove misli bile na tome. Ta mu je radost pomogla izdržati patnju.
Slično bi trebalo biti i sa nama – “Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rim. 8:18) Koje su radosti koje su stavljene pred nas?

Pročitajte sljedeće: Stvari koje postižemo kada trčimo evanđeosku utrku